|
Deseti jubilarni Istrakon donio je
jubilarno najlošiju organizaciju do sada, poskupljenje šanka,
zatvaranje Bri Ina-a i još više neodržanih aktivnosti. Niti grah
nije bio nešto posebno.
Što reći, pišem ovu recenziju iz
perspektive kruga ljudi koji i nisu neki pretjerani fantasy i ini
geekovi, već jednostavno ljudi željni dobrog programa i aktivnosti
koji kao takvi sjedaju u auto i dolaze iz Zagreba u Istarsku
vukojebinu ostaviti tamo hrpu novaca u zamjenu za dobru medicu i malo
zabave.
Fotke.
Vjerjoatno će pravim geekovima
Istrakon ostati raj na zemlji i oni će nastaviti svake godine
pohoditi ovaj događaj, ali mi obični ljudi iz godine u godinu
gubimo vjeru kako Istrakon gubi na kvaliteti.
Ironično, deseti po redu Istrakon
donio je najlošiju organizaciju do sada. Znatan broj događanja
jednostavno se nije održao, bez ikakve obavijesti, a sve što se i
održalo kasnilo je u satima tako da program book koji su svi dobili
nije imao nikakvog smisla. Šteta novaca za tiskaru rekao bih.
Bri Inn više ne postoji a šank u
malom bijelom šatoru smješten je na najnezgodniju moguću lokaciju:
stražnji ulaz, točno na stazi za parkiralište. Tako da ako ste
trebali do auta po nešto, morali ste raditi krug oko zgrade ili ste
se mogli provlačiti kraj šatora i prolaziti ugaženim, blatnim i
mjestimice poriganim puteljkom.
Sam šator je bez duše, previše
osvjetljen, premalo komforan i hladan, a cijene su poskupile za 50%.
Točeni Favorit, ili neko jednako loše pivo sada stoji 15 naspram
prošlogodišnjih 10 kn.
Ono što je bilo zaista za pohvalu bila
su predavanja, jedini programski sadržaj odrađen profesionalno, na
vrijeme i sa vrhunskim predavačima i temama. No već pri glavnoj
svečanosti opet su se počeli događati organizacijski problemi.
Dječica trčkaraju po pozornici pokazujući svoju marljivo uvježbanu
točku cijelom gradu, ponosnim mamama, tatama i ostalim “ma” dok
tehničar trči po pozornici, mijenja kablove, mikrofone, prčka po
mikseti i spašava cijelu stvar od rasula. Šteta. Čini se kao da je
došla smjena generacije u organizaciji tako da ćemo na dobar stari
Istrakon morati pričekati koju godinu.
Dok od nekog poznanika ne čujem da su
ponovo dozvolili ljudima da sjede na famoznim tepisonom prekrivenim
stepenicama i dok ne čujem da više nema neiskusnih klinaca sa
organizacijskim akreditacijama kako glume šerife i deru se na
posjetitelje, mene Istrakon više neće vidjeti.
Stvarno šteta.
|