Ove godine pričalo se puno o tome kako su na dofu uvedene neke nove stvari i koncepti.
Ove godine DOF je pružio više elektronske glazbe nego na prijašnjim DOF-ovima, i to ne na mini stejđu u sjeni, već na glavnoj pozornici rame uz rame s punk velikanima. Čini se da svima postaje jasno da elektronska glazba ulazi na mala vrata u sve glazbene žanrove i oblikuje glazbu kakvu ćemo slušati u slijedećem desetljeću.

Osim nekih koncepata festivala promijenila se i publika; ove godine osjetno više ljudi u kampu te nešto manje ljudi pred pozornicom rezultat je prvog trodnevnog ali i znatno skupljeg DOF-a.

Fotke!

Klinčadija
Kao stari dofovac mogu konstatirati da je ove godine DOF vrvio nadobudnim mladim pankerima na početku pankerske karijere; prepijani klinci bez para i mozga u najnovijim dizajnerskim komadima iz punk kataloga. Deseti po redu DOF donio je i prvi incident u deset godina pacifističkog postojanja ovog festivala: u subotu rano u jutro nekakvi idioti su zamislili da bi se baš mogli pozvati na nacionalnost svojih susjeda kampera pa je tako nastao blaži srpsko hrvatski međunarodni incident na festivalu na kojeg već tradicionalno godinama dolaze Srbi i nastupaju srpski bendovi koje svi vole. Sve se na kraju dakako sretno riješilo uz čašicu.

Smiješna anegdota došla je iz razgovora sa mojim susjedima kamperima koji nakon što su doznali da mi imamo kotao i sastojke za gulaš, su me upozorili da to “nije baš pankersi, al je rokerski pa je isto ok”. Dakle ljudi koji još niste išli na DOF: Pazite se da ni slučajno ne spremate svoju hranu, odnosno jedete išta osim paštete, jer je to totalno fejerski, dok je biti gladan ili davati 30kn za loše čevape čisti punk.
A za sve vas true pankere također savjet: ako već i želite paliti vatru, osvrnite se, u šumi ste, ne morate sa sobom kilometrima vući drva u prtljažniku.

Prokleti fejkeri.

Stagevi

Ove godine umjesto velikog i mini DJ stagea imali smo veliki i mali veliki stage. Koncept festivala dosadašnjih godina bio je takav da ste nakon svakog benda imali pauzu od recimo 30ak minuta dok se slijedeći bend ne postavi, za vrijeme čega ste imali vremena otići nazad u šator pojesti, popiti, voditi ljubav i slično, a da ne bi morali biti opterećeni time da ćete propustiti slijedeći bend, odnosno ako ste htjeli nastaviti skakati imali biste priliku vidjeti što se događa na malom DJ stageu.

Ove godine to se promijenilo na slijedeći način: dvije pozornice na kojima se izmjenjuju bendovi jedan za drugim bez pauze i bez DJ stagea. Izmjene su funkcionirale po principu veće ime-manje ime, što podiže tempo festivala ali opet daje priliku da za vrijeme nekog manjeg benda pobjegnete malo do šanka i slično. Ova promjena ne samo da mijenja tempo festivala već pomiče DJ program sa male sjenice na brijegu iza potoka na glavnu pozornicu festivala, što nije malen rizik s obzirom na prirodu festivala.

La Phaze, Kiril i Loo&Placido
Ova tri imena samo su dio genijanog subotnjeg lineupa uz klasično dobre naše i iznenađujuće odlične stranjske bendove. U DOFov lineup nema smisla sumnjati ako volite punk i ska, ali organizatori su si dozvolili pozvati imena za delikatnije glazbene punk sladokusce. Mješavina punka, fanfara i dance hitova upakiranih u tvrđe i mekše d’n’b, breakbeat i techno beatove unikatan je show na našim prostorima stoga se ne može osporiti da je ovogodišnji lineup bio ne samo pravi pogodak nego i nešto vrlo svježe i novo. DOF postaje bolji svake godine, ali ovaj deseti po redu, bio je prava evolucija, barem po pitanju kvalitete glazbe.

Prošle godine posjetitelji su zbog tradicionalne kiše bili zakinuti za nastup glavnih headlinera LaPhaze ali ove godine LaPhaze došao je ponovo i rado ću se osvrnuti na njihov nastup za sve vas koji ste to možda propustili.
LaPhaze francuski je d’n’b/punk trojac čiji je nastup prerastao i ogromnu pozornicu i nekoliko tisuća ljudi ispred nje. Brojčano slabi i sitni članovi benda napravili su šou koji je totalno razvalio sve prisutne. Ludi ko šlape i prepuni energije odsvirali su divljački koncert pun tvrdih rifova i brzih beatova koji vas sigurno nije mogao ostaviti ravnodušnima.

Nadamo se da ćemo ih imati prilike vidjeti ponovo u Hrvatskoj.

Jel vam sad žao što niste došli?